Tepih (der Teppich) je jedna od nemačkih reči koju koristimo u svakodnevnom govoru, a označava tekstilnu oblogu za pokrivanje podova, a u nekim kulturama i zidova.
Pretpostavlja se da tepisi vode poreklo iz Srednje Azije, a početak njihove izrade vezuje se za period od pre 4 – 5 hiljada godina. U početku tepisi su se izrađivali kao komadi za dekoraciju doma, i prilagođavani su prostoriji za koju su bili namenjeni.
Kroz istoriju, pa sve do današnjih dana prvobitna funkcija tepiha je zaštita od niskih temperatura tj. hladnog poda. Takođe, značajna uloga tepiha je i u unapređenju udobnosti prostora, ali njegova funkcija je i estetska, dekorativna i umetnička. Iz tih razloga tepih je jedan od nezamenljivih elemenata u dekoru i opremi svakog doma.
Tepih predstavlja i način vizuelnog izrađavanja, koja je kod mnogih nomadskih plemena predstavljala pismo, a u mnogim orijentalnim predelima, to je i danas. Tepih je oduvek bio i ostao stvar prestiža, jer dobar i bogato dekorisan tepih odslikava bogatsvo i moć njegovog vlasnika.
Najstariji sačuvani primerak tepiha čuva se u muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu. To je čuveni “pazirik” tepih, dimenzija: 200 × 183 cm. Tepih je ručno izradjen tehnikom čvorovanja, koja se i danas koristi u izradi orijentalnih tepiha. Pazirik tepih su 1949. godine pronašli Ruski arheolozi na području planine Altaj blizu mongolske granice. Tepih potiče iz V veka pre nove ere, sačuvan je slučajno jer je bio konzerviran u ledu, koji je nastao tako što su pljačkaši drevnih grobnica ostavili rupu kroz koju je ušla voda.